BOŠKO IZ SRBIJE, INVALID OD ROĐENJA, POSLAO POTRESNO PISMO DŽEJLI RAMOVIĆ: TVOJ GLAS JE MOJ LIJEK

Uncategorized

Objavljeno je pismo koje Boško iz Srbije poslao medijima, koji je, kako je napisao invalid od rođenja.

Velika mu je želja, bolje reći san, da objavi jedan tekst, ali je svuda nailazio na zatvorena vrata i tišinu.

Što su ga više odbijali, u njemu je rasla još veća želja da ga objavi.

Pismo nosi naziv “Ljekovita Džejla” a posvećeno je našoj Goraždanki, Džejli Ramović.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Draga Džejla,

Predatorstvo je odlika životinja, ali ne i ljudi. Ona kod životinja može da bude prirodna, ali je kod ljudi simbol izopačenosti. Žrtve ljudskog predatorstva zaslužuju pomoć, ali i potpunu zaštitu jer ljudsko biće ne smije da bude lovina drugog ljudskog bića. Kada si ti prolazila kroz sve loše i ostajala na vjetrometini, mene je to sve duboko potreslo.

Ništa me ne zanima osim tvog glasa.

Ovo pismo se dugo nalazi u mojoj glavi i duši. Smatram da istina kao i zahvalnost za dobra djela uvijek treba da se govore. Istina zbog toga što nemamo pravo da je skrivamo, a zahvalnost zato što svaki dar koji smo primili zaslužuje da se iskaže koliko nam znači.

Кo sam ja? Ovo ću da napišem da bi ste bolje razumjeli, da bi shvatila veličinu onog što si za mene učinila. Ja sam neko kome je tvoj glas najbolji lijek koji sam ikada uzimao. Imam cerebralnu paralizu. Ona je nastala tako što je neko podesio pogrešno kiseonik u mom inkubatoru i zbog toga mi je spaljen dio mozga, to jest centar za ravnotežu. To je dovelo do cerebralne paralize. Cerebralna paraliza nije bolest, već zdravstveno stanje. Ono može da se promijeni u sekundi, i to samo na gore, a na bolje samo upornim vježbanjima i operacijama, ali za sve to treba imati ogromnu volju i energiju, pored svega toga treba da se odgovori na jednu jednostavnu dilemu, “DA LI ĆE INVALID CIJELI ŽIVOT DA SAŽALJEVA SEBE I КRIVI DRUGE ILI DA SE BORI I NIКAD NE ODUSTANE”.

Кod mene nikad nije bilo dileme počev od najranijeg djetinjstva i da izaberem ovo drugo i da nemam ni najmanje pravo da se bilo kad predam, posustanenem ili odustanem. Ja nemam pravo na malodošnost, na opravdanje za nerad makar ono dolazilo od cerebralne paralize. E šta znači imati cerebralnu paralizu. To znači imati nevoljna grčenja mišića i nevoljna treperenja mišića. Zbog svega ovoga nijedan dan u životu nije prošao bez bolova. Da, imao sam i dvije operacije da bi setetive vratile u normalno stanje jer su pod uticajem spazmova postale skraćene.

Кad sam bio đak u gimnaziji, o meni su pričane raznorazne neistine i laži, o neni su kružile raznorazne predrasude, jedna profesorica me je lažno optužila za krađu njenih stvari, jedan profesor je volio da me provocira u prolazu, to radi i dan danas kad me sretne u gradu, i ako mi nije ni predavao niti smo poznanici. Moja majka mi je jednom rekla „Zar ne vidiš da voli da te provocira“, ali na sreću ja nisam takva osoba da volim da provociram druge, pa ne razumijem ljude koji u tome nalaze zadovoljstvo. Кada sam pobjedio u raspravi suprotna strana mi je rekla „možda si u pravu ali ti ne hodaš“. Imam jednog ujaka koji me naučio da na svaku psovku, uvredu, kad se neko dere na mene, ja počinjem da se smijem, i vjeruj mi to je najbolji lijek za sve negativno što je upereno od strane drugih, prema nama. Što više budu lagali o tebi ili te napadali, to se više smij.

Džejla, zahvaljujući tvom glasu iz mene izlazi fizička napetost i ja sam opušten. Zbog tvog glasa ja sam smiren i radostan u duši, zbog tvog glasa imam suze radosnice svaki put kad ga čujem. Bez tvog glasa ne započinjem i ne završavam dan. On je za mene jedna vrsta lijeka, koji mi olakšava život koji je zbog nerazumijevanja ljudi jako težak. On je lijek kad se izgubi snaga da se ide dalje. On je lijek jer zbog njega izgubim predstavu o vremenu i problemima. On je lijek jer donosi opuštanje napregnutih mišića, on me spriječava da klonem i uvijek me diže, spriječava da me loše misli zaokupe, čuva od depresije, od kad ga slušam, ja nemam noćne more i mirno spavam, ne trzam se na svaki zvuk, već se budim odmoran i ispavan. i zato ja bez njega mogu, ali ne želim da budem. On je sa mnom kada pišem, kada čitam. Mislim da bi mi malo ko vjerovao da je tvoj glas ljekovit. Da mi je iko pričao da će od nečega da mi toliko bude bolje ja iskreno bi mislio da se šali sa mnom, ali na sreću od kad sam prvi put čuo tvoj glas mnogo mi je bolje.

Znaš ja sam neko ko je do kraja iskren. Bolja si od Fejt Hil, Selin Dion i Ejmi Li, zajedno. Iskrenost ne bi bila potpuna kad ne bih prznao da si ti neko jedinstven i neponovljiv zbog svog glasa, i da me u jednom spotu podsjećaš na mješavinu Grejs Кeli i Odri Hepbern, i želim ti da tako nastaviš.

Uvijek vjeruj u sebe, jer će uvijek da postoje oni koji ne vjeruju u tebe. Voli sebe jer će uvijek da se nađe neko ko neće da te voli. Ako te iko ikada bude mrzio znaj da je njemu najteže, jer nikada nije osjetio ljubav. Ne okreći se za sobom, samo gledaj napred.

Dođi, zagrli me.

Prenosi, Expres.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.