ŽELJKO PERVAN U JNA, RAZVODNIK: “Pod sobom imam 5 vojnika: Slovenca, Bošnjaka, Crnogorca, Srbina i Makedonca. Odgovaram za njih…” (FOTO)

Uncategorized

Željko Pervan, komičar i glumac o JNA.

Photo: 24 sata/Express/Pixell

xxzmagazin

Zima. 1982. godina. Pustinja Pivka u Sloveniji. Ja, mlad i naočit razvodnik u JNA, osmatram teren. U tijeku su četne bojeve vježbe. Još da bude teže neki hladan sjevernjak puše sve jače, štipa, ulazi u kosti. U glavi mi se roje crne misli dok istovremeno nastojim ostaviti dojam smirenog, čvrstog vođe kojeg ništa ne može iznenaditi. Pod sobom imam pet vojnika: Slovenca, Bošnjaka, Crnogorca, Srbina i Makedonca. Odgovaram za njih, njihovo zdravlje i vjeru u pobjedu na četnim bojevim vježbama.

Iz misli me prenuše škripavi koraci u mom pravcu. Odmah naredim tišinu i anaerobno stanje jer nas i disanje može odati. Uperih svoj M-53 u pravcu nadolazećih silueta pa čvrstim čeličnim glasom naredih: “Odmah se predstavite tko ste jer u suprotnome voljan sam narediti svojim ljudima punu pripravnost, a to vas može skupo stajati, uostalom jamačno uviđate da…” I dok sam ja još govorio nekoliko ljudi stadoše pa jedan reče uplašenim glasom: “Mi smo, neki generali!” priđoše mi neki generali i rekoše da je situacija teška jer vojska nije jela već tri dana i da su ih uputili na mene jer sam ja iz Zagreba pa… “Dobro”, rekoh, “nabavite mi 20 kokoši, veliki lonac, soli, povrća za juhu, kokošju kocku za juhu i veliku zaimaču. “Odmah ćete to dobiti, ali, što to planirate skuhati?” – upitaše neki generali. Rekoh da to zasada ostane tajnom i naredih prestanak anaerobnog stanja svojim ljudima.

Pervan u JNA
Nije prošlo dugo vremena, evo nekih generala sa svim namirnicama koje sam naredio donijeti. Naložismo veliku vatru te ja pristavih najbolju juhu koju sam ikad pristavio. Najedosmo se do sita svi i još je preostalo za obližnje seljake koje privučeni mirisom juhe zauzeše mjesto oko lonca. “To je najbolj ukusna juha do zdaj” – rekoše obližnji seljaci. “Tačno, i nama!” – priklopiše neki generali. Taj trenutak mi je ostao u sjećanju, taj osjećaj sitosti, zajedništva, ushita. Dan danas kada pored kamina gledam u zimsku noć, istovremeno stavljajući komad kuhane piletine u usta, stvarnost oko mene nestaje, isparava. Vraćam se, u duhu, drugovima pored vatre, tim komadićem piletine opijen vraćam se svim ćutilima u prošlost. Osjećam iznova oštar zrak u plućima, toplinu juhe koja mi ispunjava utrobu, osjećam opet bratstvo i jedinstvo, hladan dodir petokrake na čelu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.