DA SE ZNA! Hrvat, Jozo Alilović iz Ahmića je 1993. god. spasio Mirzu, bošnjačko dijete, od sigurne smrti! (FOTO)

Uncategorized

 

Kako je komšija Hrvat spasio komšiju Bošnjaka za vrijeme pokolja u Ahmićima…

Taj dan je ubijeno 116 civila koji zaslužuju pijetet i nije tendencija zasjenjivanje te činjenice nego unošenje tračka nade i svjetla za budućnost svih onih koji danas zajedno žive i koji svoju domovinu vide kroz prizmu zajedničke Bosne i Hercegovine ma kako ona bila uređena.Kada su jedinice “Yokeri” bjesomučno upali u Ahmiće tog kobnog petka ništa što je bilo bošnjačko nije ostalo uspravno, od džamije, kuća, životinja, sve do golih nevinih života. Ali jedan život je spašen.Pripadnici te jedinice upali su u jednu od mnogih bošnjačkih kuća i zapovijedili da s balkona skoči malodobni Mirza Pjanić. Kako je skočio, a bilo je povisoko, oni su za njim zapucali s ciljem da ga ubiju. No on je ipak ostao živ skotrljavši se u obližnju živicu, a potom u jarak kraj ceste koja povezuje Vitez i Busovaču.

Egzekutori su mislili da je Mirza ubijen. Ubzo je naišlo vozilo Crvenog križa koji su prestravljenog Mirzu pokupili kraj ceste i ostavili ga niže sto metara ispred Jozine kuće u smjeru Busovače. Jozo Alilović bio je u kući i našao je Mirzu. Znao je da je Bošnjak iz Ahmića. Prihvatio ga je u kuću, nahranio, utoplio. Nikome tada nije govorio o tom događaju da je spasio bošnjačko dijete. Sigurno bi i Jozu koštao taj ljudski čin. Kako bi ga i dalje zaštitio dao mu je svoj šešir i vodao sa sobom, a predstavljao ga je svojim unukom. Čak i kad je Jozo odlazio na linije vodio bi Mirzu sa sobom. Mirza je našao topli dom u Jozinoj zaštiti. Kada se koliko toliko situacija smirila Jozo Alilović je Mirzu Pjanića vratio u Ahmiće…Jozin čin, iako je bio na suprotnoj strani, u sebi sadrži ljudskost koje je tada bilo vrlo malo ili nikako, ali ipak ostavlja neizbrisiv trag da nikome u Bosni i Hercegovini nije tijesno. To je patriotski čin, patriotizam ljudstva u vrijeme kad je život bio kocka. Pred kraj 2014. godine umro je Jozo Alilović. Pokopan je na rimokatoličkom mjesnom groblju u Ahmićima s obilježjima ljudstva i uz sve ljudske počasti. Njegovom posljednjem ispraćaju uz porodicu i prijatelje prisustvovali su i nekolicina Bošnjaka iz Ahmića predvođeni mutevelijom ovog džemata i predsjednikom Udruženja “16. april” Elvedinom Kermom.

Admir Muhić, pored Jozinog groba.

Mutevelija Elvedin Kermo nije dvojio odati dužnu počast pokojnom Jozi za njegov čin na taj način zahvalivši mu na hrabrosti i svojim dolaskom na sahranu dao je pečat na priznanje ljudstva i ljudskog čina pokojnog Joze Alilovića. Svi koji su bili na sahrani znali su zašto je Kermo s delegacijom došao na Jozin posljednji ispraćaj što je zaista rijetkost pa i u današnjem vremenu u Lašvanskoj dolini. Elvedin je postupio ljudski. Ljudski na ljudskost, reklo bi se u narodu. To je Bosna, to su Bosanci, komšije. To govori više nego išta danas. To odzvanja i odjekuje za onog ko želi prihvatiti činjenice i istinu, za one koji u svojim glavama imaju barijere da ih otklone, za one koji se nisu pomirili ni dan danas zašto im je komšija druge vjere da se upoznaju, za one koji znaju za nacionalizam, a svoju nacionalnost ne poznaju da ipak otvore oči i uši, a ponajprije srce i dušu… za nas sve žive primjer i urnek života u korelaciji s drugim.

Da se ne zaboravi i nikad, nikome ne ponovi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.