Nova biografija Zlatana Ibrahimovića: Za oca Šefika on je Bošnjak, i to onaj s dna kace

Uncategorized

U svojoj novoj autobiografiji “Adrenalin”, napisanoj u saradnji s nagrađivanim italijanskim novinarom Luigijem Garlandom, izdavača Buybook Zlatan Ibrahimović veli:

“Majci sam kupio stan u Hrvatskoj, blizu Pagu da bude bliže sestrama. Želimo joj poslati Maxija i Vincenta, same, bez mame i tate. Trebaju se naučiti samostalnosti. Želim da neko vrijeme provedu u Hrvatskoj s bakom, koja ih može štošta naučiti”….”

Jedan mali Ibrahimović je 2006., drugi 2008. godište. I njima teče ista ‘balkanska’ krv. Kažu za njih da su sjajni nogometaši. Obojica veznjaci. Puno su selili i putovali s tatom po svijetu. Njihovih slika na internetu gotovo i nema. Zlatan privatne fotografije djece ne objavljuje, njima brani društvene mreže jer želi da osjete što normalnije djetinjstvo…

Naš jezik navodno ne pričaju, ali Ibra je više puta govorio kako se s njim često služi, a i sigurno im je u glavu ušao koji stih omiljene Zlatanove pjevačice Nade Topčagić koja trešti po njihovom domu.

Zlatan želi da njegovi sinovi da budu samostalni i donose odluke, pa makar ponekad bile i pogrešne. To je sve životna škola….

Zlatanovo djetinjstvo nije bilo lagano ni jednostavno. Rođen je 1981. godine u Malmöu. Otac Šefik, iz okolice Bijeljine , otišao je u Švedsku 1977. i tamo upoznao Jurku Gravić koja je’ ‘trbuhom za kruhom’ na sjever stigla iz okolice Škabrnje. Oženili su se, dobili djecu, i nakon samo dvije godine rastali. Zlatan je s (polu)braćom i (polu)sestrama prvo živio s majkom, ali kako je ona radila u prosjeku 14 sati dnevno, nije se stigla brinuti o djeci. Imali su hranu, sve ostalo je bilo na njima. Batine su bile česte. Polusestra mu se navukla na drogu i socijalne službe preselile su ga kod oca… Majci ništa ne zamjera. Svjestan je situacije u kojoj je živjela.

“Moja je majka danas spokojna i njena sreća i mene čini sretnim. Na licu i rukama možeš joj pročitati koliko se naradila u životu. Ustajala je u četiri ujutro i odlazila na posao, vraćala se popodne i vodila računa o petero djece. Imala je dva muža Balkanca koji su pili i bili joj više na teret nego od pomoći”, piše u “Adrenalinu” Zlatan.

Život s ocem Šefikom bio je za Zlatana možda i teži nego s majkom Jurkom. Kod majke, unatoč svim problemima, hrana je uvijek bila na stolu. Kod oca u stanu, pisao je u svojoj prvoj biografiji “I am Zlatan”, nije bilo ničega osim limenki pive. Punih u frižideru, praznih po cijelom stanu.

Puno je vremena provodio na ulici u ne baš uglednom ‘imigrantskom kvartu’ Rosengardu. Tu se ništa nije rješavalo ‘diplomatski’. Jači tlači. Ili kako su otpjevali momci iz TBF-a u “Splitskom stanju uma” -’Masu razloga za tuču i sve uvrede jako teške, znali smo rješenje za sve brige i probleme silom na silu, bez razmišljanja i dileme…’

Neka je on rođen i odrastao u Švedskoj, ali taj dio Malmöa nije imao gotovo nikakve veze sa Švedskom. Većinom siromašni imigranti, puno Jugoslavena, nešto Afrikanca, nešto ovih s Baltika… Sudar svjetova u kojem je Ibrahimović često pobjeđivao. Ali su ga ‘fetivi’ Šveđani gledali u školi i na nogometnim terenima i dalje gledali podcjenjivački. Nije imao skupu ni finu odjeću kao oni, često je komade nasljeđivao od braće i sestara. Vidjelo se da ne pripada u taj svijet ‘fine Skandinavije’. I to ga je boljelo. Mislio je tad, možda i bio u pravu, kako Šveđani nikad neće prihvatiti nekog -ića kao što bi prihvatili i slavili Anderssona, Johanssona, Nilssona… A nije on kriv što je -ić. I toga se, odlučio je u ranoj mladosti, baš nikad neće sramiti.

“Kad sam bio kod njih u Švedskoj, Zlatan je nabijao loptu u zgradu, među zgradama se igrao, vidio sam da u tome gušta”, rekao je prije koju godinu Gojko Gravić, ujak proslavljenog nogometaša, pišu 24 sata.

Sa šest godina posjetio je majčin i očev rodni kraj. U granatiranju je Ibrahimoviću poginula baka.

U Hrvatskoj i BiH Zlatan se uvijek osjećao dobro. Valjda je stvar temperamenta, karaktera… U tinejdžerskim godinama ozbiljnije se zainteresirao za nogomet, ali protiv sebe nije mogao. Jednom je na treningu, nakon što mu je suigrač grubo startao, uzvratio udarcem. Nažalost po Zlatana, otac tog njegova suigrača bio je policajac i pokrenuo je peticiju da se Zlatana izbaci iz kluba. Nije htio da mu sin i njegovi prijatelji budu u blizini “agresivnog Balkanca”.

“Kad tako laprdaju, ja se onda maksimalno naložim. Oduvijek sam koristio kritike kao gorivo”, piše u “Adrenalinu” Zlatan.

I s tim stavom započeo je profesionalnu nogometnu karijeru u švedskom velikanu Malmöu. Snagu je pronalazio u filmovima Brucea Leeja, koje im je otac često puštao, u krađi bicikli koje su mu pružale toliko željeni adrenalin, u želji da pokaže svima da je on taj. Da je bolji od ostalih. Najbolji.

Da vas sad pretjerano ne zamaramo nogometom, Malmö ispada u 2. ligu, Zlatan napreduje kao igrač, u dvije godine zabija 16 golova i privlači na sebe pažnju brojnih svjetskih klubova. U priču se upliće i Arsene Wenger, veliki francuski stručnjak koji je koju godinu poslije predvodio Arsenalove “Invinciblese” do titule bez poraza. Ali fini Wenger neman pojma s kim ima posla. Kako to već biva kad želite provjeriti proizvod prije kupnje, šalje Zlatanu dopis u kojem ga poziva da dođe na probu u Arsenal da ga vide uživo.

“Zlatan ne ide na probe”, odgovara tad 21-godišnjak 52-godišnjem treneru.

Završava u Ajaxu za 8,5 miliona eura, što je i dalje najveći izlazni transfer u povijesti Malmöa, iako su u međuvremenu cijene zbog ulaska raznih oligarha, šeika i ostalih bogataša potpuno podivljale…

Tamo nastavlja dominirati, protivnike baca po podu kao malu djecu, uživa u skandiranju publike, ali uživa i u uvredama publike. Nizozemski su navijači vatreni. Derbiji njihovih najvećih klubova: Ajaxa, PSV-a, Feyenoorda, često sadrže i po pet puta više pirotehničkih sredstava nego, recimo, kad igraju Hajduk i Dinamo.

“Meni je bitno izazvati reakciju. Ako sam kod vas izazvao reakciju, to znači da sam ja već pobijedio”, veli u novoj autobiografiji Zlatan.

U Amsterdamu upoznaje, kako će to kasnije puno puta naglasiti, jednu od najbitnijih osoba u životu. Preko jednog nizozemskog novinara stupa u kontakt sa zdepastim, neotesanim Italijanom Minom Raiolom koji mu ubrzo postaje menadžer. Zlatan ga je obožavao jer su ‘isti karakter’.

U vezi je u već neko vrijeme tad mladi Ibra s deset godina starijom Šveđankom Helenom Seger, ali svoj odnos taje. Jednog popodneva pristaje na razgovor sa švedskim novinarom koji ga je posjetio u Amsterdamu. Razgovor je ugodan, znaju se već otprije, a i tekst koji je izašao u novinama je i više nego korektan. Međutim, urednici su se malo odlučili poigrati te su iz šale objavili oglas u kojem Zlatan traži djevojku “Mladi nogometaš, visok, brz, tražim djevojku s kojom ću osvajati titule, javite mi se”… Stajalo je u ‘oglasu’. Iako je bilo jasno kako je riječ o šali, Zlatana je to povrijedilo i od tog trenutka počinje drugačije komunicirati s medijima. Nema više pristupačnosti ni ekskluzivnih intervjua. Dogovorite što trebate s klubom i ja ću ispoštovati osnove obaveze za medije, postaje njegov novi stav…

Vezu s Helenom potvrđuje tek kasnije, kad je iz Ajaxa u novom mega transferu, ovom vrijednom 16 mil. eura, prelazi u Juventus. Jedva ju je nagovorio da odseli s njim u Italiju, jer ona je u Švedskoj imala vlastitu kuću i bila je uspješna u biznisu. Ibra se u nju vjerojatno zaljubio na prvi pogled. Ona je prije koju godinu za talijanski Corriere della sera prepričala njihov prvi susret:

“Zagradio je svojim Ferrarijem prilaz mojoj kući. Nisam mogla ‘izvući’ svog Mercedesa s parkinga. Poprilično ljuto sam mu rekla da se istu sekundu pomakne od tu. I on je u tom mojem potezu očito vidio nešto što mu se sviđa. Život s njim nije lagan, ali nije ni život sa mnom. Na njemu mi se svidjelo što mu se mogu suprotstaviti. Ja sam svoja osoba. Ljudi nemaju pojma koliko sam se žrtvovala i radila da bih postala uspješna i zato me smeta kad mi stave etiketu “Ibrahimovićeve drage” ili “WAG-sice””, poručila je Helena.

Kad je prvi put došao u Italiju, morao se prilagoditi sasvim drugom svijetu. Gazde klubova su bili drugačiji, navijači fanatičniji, treneri bolji i studiozniji. Italijanski mediji vjerojatno su slavili dan kad je ovaj potpisao za Juve jer su znali da samo s njim mogu ‘ubiti’ koju stranicu u tiskanom izdanju svakodnevno. Pratila ga je tad reputacija “bad boya” i “enfanta terriblea” svjetskog nogometa.

Bivši suigrač iz Ajaxa Rafael van der Vaart nakon utakmice Nizozemske i Švedske optužio ga je da ga je namjerno povrijedio. Zlatan je optužbe zanijekao, ali onda i poručio “Ne sviđaš mi se, ako nastaviš s optužbama, slomit ću ti obje noge, ali ovog puta će to biti namjerno”. To je i jedan od razloga zašto je napustio Ajax. Pitomi Nizozemci odlučili su radije zadržati ‘domaćeg dečka’ nego, a i tad ga je pratila ta ‘titula’, “Divljeg Balkanca”.

Reputaciju “zločestog dečka” itekako je zaslužio. U Barceloni je navodno prijetio Pepu Guardioli, kojeg ne podnosi, da će ga prebiti pred svima, u Milanu je na treningu suigrača Onyewu udario glavom, na utakmicama Serie A više puta je mlatio protivnike i ‘zarađivao’ crvene kartone, dok je igrao u PSG-u Francusku je nazvao “sranj** od države”, sa sličnim je izjavama nastavio i tijekom kratke avanture u Los Angelesu…

No natrag na Italiju i 2006. godinu. Juve zbog skandala s namještanjem utakmica ‘seli’ u 2. ligu, a Zlatanu nije ni na kraj pameti ostati tu. Želi igrati najveće utakmice. Dokazao je svima da može igrati na najvišoj razini. Za njega interes pokazuju veliki gradski rivali Inter i Milan, koji će se u toj sezoni, sad kad nema Juvea, boriti za titulu. Eventualno se može još uključiti i Tottijeva Roma, ali zna se ko kreće s prve dvije pozicije. I oba kluba žele Ibru. Njemu je Milan i nešto bliži, ali…

“Bili su uvjereni da ću prijeći u Milan jer je tad bio puno veći klub. Tri godine prije toga osvojili su Ligu prvaka. Ali Inter mi je dao bolju ponudu. Onda se Mino vratio u Milan na pregovore: “Ako Ibra bude vaš igrač broj jedan, onda mora biti i najbolje plaćen u timu.” Braida i Galliani odgovorili su ovo: “Ni da se Bogorodica ukaže, nećemo revidirati predloženi ugovor.” Uvrijedio me je odgovor s Bogorodicom. Značilo je to da me Milan ne želi dovoljno, a ja ne idem tamo gdje manjka entuzijazma – piše u “Adrenalinu”.

I šta se događa? Inter završava prvi na ljestvici u sezoni 2006/07, Milan 4. Razlika između dva kluba i ljuta rivala je ogromnih 36 bodova. ‘Ibra efekt’ je upalio. A Berlusconi je tad shvatio kakvu je grešku napravio. Kasnije će popraviti. Ali pomalo. Inter ga nagrađuje novim ugovorom iduće sezone i postaje najplaćeniji igrač na svijetu. Mino je obavio svoju stranu posla, baš kao što je to za svojeg omiljenog klijenta radio do prerane smrti u prvoj polovici ove godine.

Prvaci su i iduće godine (07/08). Zlatan zabija 17. Prvaci su opet i dogodine (08-09). Zlatan je najbolji strijelac lige s 25 golova.

U Italiji Zlatan dostiže status superstara kakvog je prije njega ima možda samo njegov idol, veliki Diego Armando Maradona. Ali nema više izazova. Nema adrenalina o kojem je toliko ovisan. A i nema Lige prvaka. Trofeja kojeg toliko želi i kojeg do danas nije osvojio.

Pristaje na transfer u Barcelonu. Velika greška, pokazat će se ubrzo.

“Tamo sam bio isprogramiran u svakoj sekundi i na svakom djeliću terena. Bio sam talac. blokiran… To nisam bio ja…”, napisao je u “Adrenalinu” Zlatan.

U starijoj biografiji “I am Zlatan” bio je puno oštriji prema Pepu, ali mišljenje nije promijenio. Za njega je Guardiola bio i ostao kukavica, a on s takvima ne želi imati posla.

Barcu je za njega platila 70 mil. eura. Dala je Interu i Eto’oa. A već nakon godinu dana bilo je gotovo. Na papiru savršeni napad, vjerojatno nikad viđen u svjetskoj povijesti: Leo Messi, Thierry Henry, Zlatan Ibrahimović – Pep Guardiola nikad nije uspio organizirati. Barem tako misli Zlatan, koji ističe Pepova nasljednika Luisa Enriquea “koji je bez problema uklopio Messija, Suareza i Neymara u istu momčad”.

U Barci je bio ‘strano tijelo’ i nisu ga više htjeli. Prijetnjama i ‘taktikama’ Mina Raiole, Zlatan uspijeva isposlovati transfer u Milan. Berlusconi ispravlja grešku, dovodi ga u ‘crveno-crne’ i opet evo ‘Ibra efekta’. Prekida se dominacija Intera, Milan je prvak, Ibra daje 14 golova. Iduće sezone poduplava učinak, trpa nevjerojatnih 28 golova, ali trofej ipak odlazi u Torino, u Ibrin bivši klub Juventus.

Najluđi ugovor u karijeri: PSG je pristao na apsolutno sve
Zlatanu opet treba novi izazov. Milan je ‘puknuo’ s novcem, šuška se da nemaju ni za plaće, a Ibru zovu iz PSG-a te 2012. godine. Ali njemu to nije ni na kraj pameti. Ne želi igrati na, da ga citiramo “provincijskim, seoskim stadionima pred 2000 ljudi”. Novac nije prioritet ni sve u životu. Zahvaljuje se na ponudi, ali u sve se upliće Mino Raiola. Dvojac, prema riječima Zlatana, slaže najluđi ugovor u njegovoj karijeri. Raiola mu je rekao da upiše svaki bonus kojeg se sjeti, svaku dodatnu stavku, svaku sitnicu. Radi to, kaže Zlatan, da oni odbiju njega, da on ne mora njih.

Za njega je posao s PSG-om mrtav, ali 20 minuta kasnije, njihov direktor Leonardo javlja da su pristali na sve njegove uvjete. Iako ne želi tamo, dao im je riječ i pristaje. Za vrijeme dok je nastupao u PSG-u pogađa ga i velika osobna tragedija. Brat Sapko preminuo je 2014. godine od leukemije.

“S fizičkom snagom koju sam imao, sa svim parama, sa svim bjelosvjetskim poznanstvima, nisam mogao učiniti ništa da pomognem bratu”, zapisao je o tom teškom razdoblju u novoj knjizi Ibra.

PSG ga nije impresionirao. Imali su puste zvijezde na koje su trošili milijarde, ali nisu imali pristojnu hranu, dovoljno osoblja, ni sve ono na što je nogometaš koji igra na vrhunskoj razini naviknuo. Nije bilo tamo želje ni motiva previše, zapisao je Zlatan. Očekivano, momčad superzvijezda gazi sve po ‘seoskim stadionima’, Ibra u 180 nastupa daje 163 gola, ali ne dolazi do toliko željene Lige prvaka. I ispadaju od najgoreg mogućeg protivnika, barem ako pitate vlasnike PSG-a koji su iz Katara. Njima je glavni rival City kojeg drže šeici iz UAE-a, ne zanima njih Bordeaux, Nantes, Monaco…

U toj utakmici Ibra promašuje penal i iako to ne shvaća, postaje neželjen u klubu. Mino Raiola mu govori da je vrijeme za odlazak, znao je ono što Ibra nije znao… Vlasnici PSG-a s Ibrom su htjeli do Lige prvaka, a kako to nisu uspjeli u četiri sezone s njim, pronaći će nekoga mlađega i boljega koji će im je osigurati.

Raiola je opet bio ‘korak ispred svih’. Traži se klub, a Manchester United preuzima Jose Mourinho, koji Ibru obožava. Sve je brzo dogovoreno. Osvajaju trofeje, ali onda dolazi do najteže ozljede u njegovu životu: frakture križnog i vanjskog kolateralnog ligamenta s odvajanjem femoralne tetive.

“Gotovo je”, “Kraj ere”, “Adio, Ibra” puni su naslovi engleskih medija koji su sigurni da je ozbiljan nogomet, nakon ovakve ozljede, za jednog 35-godišnjaka gotov.

Shvata da više nije na staroj razini i s Mourinhom uspijeva dogovoriti da ga puste preko bare, u MLS. Tamo uživa u životu, jer napokon ga ne prepoznaju na svakom koraku, u goste ga zovu sa svih televizija i on ih uveseljava svojim izjavama. Čelnicima PSG-a rekao je da zamjene Eiffelov toranj njegovim kipom ako ga žele, kad je stigao u Ameriku zakupio je cijelu stranicu u Los Angeles Timesu na kojoj je pisalo “Dragi L.A, nema na čemu”.

No najbitnija stvar u Zlatanovu životu ipak je nogomet. A ovaj u SAD bio je na nivou lošije evropske lige. Ibrahimovića je užasno ljutio pristup suigrača i njihovo razmišljanje kako je samo playoff bitan. On stalno želi pobjeđivati. Taj sustav natjecanja, da napomenemo, kojeg Amerikanci toliko obožavaju, po Zlatanu je – sranje.

Iz MLS-a planira direktno u penziju. Ali opet se upliće Mino Raiola. Zna ga motivirati…

“Moramo zaraditi još puno novca, a ti se ne možeš oprostiti od nogometa u SAD. Moraš se vratiti u Evropu makar na šest mjeseci”, govorio je pokojni agent.

“Htjeli ste Zlatana, dobili ste Zlatana. Nema na čemu. Priča se nastavlja, a vi se slobodno vratite gledanju bejzbola”, objavio je na Twitteru za oproštaj od Los Angelesa.

Nije znao gdje bi dalje, ništa mu više nije bio izazov, ali onda je jedne večeri na TV-u gledao dokumentarac o Maradoni. I vidio je ‘malog zelenog’ kako uživa u deliriju kakav može napraviti samo Napoli i njegovi navijači. Opet osjeća navalu adrenalina i Raioli naređuje da sredi transfer…. Do kojeg bi i došlo da Carlo Ancelotti nije dobio otkaz, što je Zlatana naljutilo pa je odustao od posla.

Opet je bez inspiracije, a onda, ispast će na sreću navijača Milana, njihovi Rossoneri krajem 2019. godine teško stradavaju od Atalante i gube 5-0. Najteži je to poraz u zadnjih 20 godina kluba.

Vratio se i odveo Milan na put do titule
Njegov Milan, koji je za njega (po)najveći svjetski klub, da tako prosipa ugled i sve ono što su desetljećima stvarali Trapattoni, Gullit, Liedholm, Van Basten, Baresi, Rivera, Maldini, Kaka, Boban, Ševčenko… Ne dolazi u obzir dok Ibrahimović može stati na noge i potrčati. Opet u njemu proradi adrenalin. Ima cilj, vratiti Milan tamo gdje pripada, na vrhu talijanskog nogometa. Za prelazak u Milan na kraju je zaslužan Zvone Boban:

“On je znao kako razgovarati sa mnom – piše u novoj biografiji. I otpočela je druga era u Milanu. Bilo je tu puno padova, puno poraza, nekoliko teških ozljeda, ali, nakon deset godina čekanja, Scudetto se opet slavio u crveno-crnoj strani Milana. Vratio je Milan na vrh, kad baš niko nije vjerovao da je to moguće.

Za oca Šefika on je ”Bošnjak jer sam i ja Bošnjak, i to onaj s dna kace”:

“Nešto što stalno ponavljam je “Zašto biti normalan, ako možeš biti najbolji?”. Ja nikad nisam želio biti normalan, zato što je normalnih puno, a najboljih tek nekolicina”, rečenica je iz “Adrenalina” koja najbolje opisuje jednog od najvećeg nogometaša zadnjih 20-ak godina. Čuda su izvodili Messi, Ronaldo, Ronaldinho… Ali niko od njih nije, niti će, dao gol lobom škaricama s 35 metara.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.