SUPRUŽNICI SUSLOVSKI: BORIS VELIČA REPUBLIKU SRPSKU, A JOVANA MRZI BIH JER SE NE MOŽE ZAPOSLITI U FEDERACIJI

Uncategorized

Glavna tema medija u BiH je porodica Suslovski. Jovana je studentica generacije koja ne može konkurisati za asistenta na FPN UNSA, jer je prijavljena da živi u Republici Srpskoj. Boris je vojnik u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Pored ljubavi, sreće i braka, zajedničko im je još to što oboje mrze Bosnu i Hercegovinu, ona je to izjavila ovih dana, a on ljubav prema RS-u svakodnevno propagira na društvenim mrežama.

No, zanimljivo je to da entitet RS, ne želi državne institucije i uporno radi na njihovom uništenu, te da je upravo entitet za koji se oni nalažu krivac što Jovana ne može dobiti posao u Federaciji.

 

Kada su mi govorili da napustim ovu državu sa svojim kćerkama, govorila sam da ne želim, da imam želju i volju da nastavim svoju karijeru na mjestu gdje znaju koliko vrijedim i mogu i gdje se neću morati nikome dokazivati. Vjerovala sam da me to mjesto čeka. Danas mi je moje pravo oduzeto i moja želja je uništena. Možda, čak, ne bih ni bila primjena na navedenu poziciju, ali moje pravo da pokušam nepravedno mi je oduzeto

Studentici generacije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu ne može aplicirati na konkurs za asistenticu na ovom fakultetu jer pravila propisuju “mjesto življenja”

Njeno ime je Jovana Suslovski i živi u mjestu Grlica (Istočna ilidža), odakle je godinama dolazila na studije u Sarajevo. Magistrirala je 2017. godine na Univerzitetu u Sarajevu i bila student generacije… Danas proklinje one koji su kreirali “ovakvu sudbinu građana”: “Nadam se da će moja suza i suza svakog građanina ove države, kojem su uskraćena osnovna ljudska prava, stići sve vas na vlasti koji ste nam skrojili ovakvu sudbinu”, piše u FB postu u kome je podijelila svoju priču:

– Davne 2017. godine sam magistrirala na Univerzitetu u Sarajevu, na Fakultetu političkih nauka. Dvije godine prije toga, diplomirala, nosilac srebrne značke. Bila sam student generacije, ne najbolja na svom odsjeku, nego na svim. Bila bih još bolja da me na tom putu nisu obeshrabrivala povremena razočarenja.

Nije bilo lako putovati svaki dan iz Grlice do Skenderije. Išla sam pješice do Hrasnice nekih 40 minuta, čekala autobus za Ilidžu, pa tramvajem se vozila na Skenderiju. Istim putem i nazad. Više sam bila gladna i žedna, nego sita.

U to vrijeme zaposlen mi je bio samo jedan roditelj, a trebalo je finansirati mene i brata (studenta medicinskog fakulteta). Nerijetko sam dolazila mokra na fakultet, posle kiše i snijega, jer autobuske linije su češće bile neredovne, nego redovne. Srećom, danas to više nije slučaj.

Uprkos tome, davala sam sve od sebe da budem redovna na predavanjima, da budem što bolja, da kad završim fakultet, mogu pomoći svojim roditeljima koji su se toliko žrtvovali za nas.

Na master studijama sam radila honorarno čak dva posla, te predstavljala ovu državu na svjetskom izboru ljepote u Kini i ostvarila zapažen rezultat. Opet, bila sam najbolja. Nisam redovno spavala, niti jela, ali sam bila najbolja na gotovo svakom ispitu. Učila sam noću, ako nisam mogla danju. Sigurna sam da moje brojne kolege i profesori mogu posvjedočiti isto.

Od kada sam završila fakultet, šanse za zaposlenje nije bilo. Bezbroj namještenih konkursa, odbijenica, nepravde o kojoj sam godinama ćutala. Umjesto mene primani su ljudi kojima sam davala instrukcije, koji su jedva završavali privatne fakultete, koji su godinama u brojnim političkim partijama, kojima rodbinske veze obezbjeđuju sve u životu. Mjesta za studenta generacije nije bilo.

Vjerovatno bih ćutala i dalje, da me situacija od danas nije posebno pogodila. Svi koji me poznaju znaju da mi je san raditi na fakultetu, te upisati doktorske studije. Maštala sam o danu kada će konkurs biti objavljen i kada ću moći aplicirati na mjesto asistenta na matičnom odsjeku. Vjerovala sam da je to trenutak kojeg trebam čekati i posao koji će obezbijediti egzistenciju mojoj djeci.

Kada su mi govorili da napustim ovu državu sa svojim kćerkama, govorila sam da ne želim, da imam želju i volju da nastavim svoju karijeru na mjestu gdje znaju koliko vrijedim i mogu i gdje se neću morati nikome dokazivati. Vjerovala sam da me to mjesto čeka.

Danas mi je moje pravo oduzeto i moja želja je uništena. Možda, čak, ne bih ni bila primjena na navedenu poziciju, ali moje pravo da pokušam nepravedno mi je oduzeto.

Kada sam se upisivala na fakultet, studentima iz Republike Srpske nije bilo zabranjeno da studiraju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Danas je, ipak, studentima iz Republike Srpske zabranjeno da apliciraju na konkurs.

Državo Bosno i Hercegovino, mrzim što sam se u tebi rodila! Nadam se da će moja suza i suza svakog građanina ove države, kojem su uskraćena osnovna ljudska prava, stići sve vas na vlasti koji ste nam skrojili ovakvu sudbinu!

Pozdravljam vas sa Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, a uskoro, nadam se, iz neke druge države! – ogorčeno je poručila Jovana Suslovski.

 

Na društenim mrežama komentari su podijeljeni kao i reakcije građana BiH.

O čemu pišete? Stanovnici RS-a se u FBiH u poreznom smislu smatraju nerezidentima. Sve dok manji bh. entitet ne želi državne institucije nego uporno radi na njihovom uništenu, građani manjeg bh. entiteta koji žele da se školuju, rade ili liječe u FBiH neka idu na vrata Dodiku i žale mu se kako bi im bilo lakše da država funkcionište. Sve ostalo je demagogija.

“Djevojko tebi prvo cestitke na trudu i uspjehu kroz skolovanje.. medutim napravila si previd sto se tice konkursa.. kao sto vidis “sufinansira” federalni zavod” sto znaci da univerzitet nije raspisao konkurs po nedostatku kadra.. ovo vam je tipa kad opstina nest sufinansira mogu aplicirati samo gradani te opstine.. medutim nesto mi drugo nije jasno kako ti na osnovu svog uspjeha nisi automatski ostala na fakultetu kao ass.. helem nejse ti sa svojom diplomom mozes aplicirati na bilo koji univerzitet u BiH kada je raspisan konkurs osim tipa ovog kad je sufinansiranje bilo opcinsko, kantonalno ili federalno . Moj ti je savjet prebaci cips u FBiH i onda ces imati bolje pogodnosti kao i lakse zaposlenje… Jer RS je daleko od FBiH po svim osnovama”

“Podrška tebi iz srca, znam dosta sličnih situacija. Sramotno je da se ne cijeni znanje, nego politička pripadnost. Sa ovim oblikom primitivizma se neću nikada složiti.”
Imam sestru isto pametnu kao ti i zavrsila sve sto se moglo u Zenici oko medicine al i u Zenici je ista “POLITIKA” rade podobni a pametne kao tebe i moju sestru ne trebaju i tako moja sestra sa 44g ode u Njemacku radit😢
Svaka tebi cast djevojko!Ali jedno moras znati,tvoj Predsednik Dodik je taj zakon donio a sad ti drzava kriva.Radpitaj se pa ces se uvjeriti☝️Vas Dodo a ne Drzava.Glasaj za Dodu pa ces ici u Njemacku da cistis stepenice ili Guzice,,Sorry
Ne ispunjavate uslove konkursa nažalost. Ovo je sufinansuranje Federalnog zavoda za zapošljavanje gdje je uslov da osoba ima prebivalište u FBiH. Zašto? Zato što je to ustanova koja finansira osobe sa područja FBiH. Ovo nije “pravi” konkurs za asistenta. Ne znam, ali pretpostavljam, da Zavod za zapošljavanje RS takođe sufinansira neka zapošljavanja, na tom konkursu ne bi mogu učestvovati ljudi iz FBiH. Kantonalne službe za zapošljavanje imaju takođe svoje javne pozive gdje npr. ne može neko iz Tuzle da učestvuje u Sarajevu zato što su dva kantona. Komplikovano ali je tako. Lijepo bi bilo da postoji jedinstveni Zavod ali to je već političko pitanje..

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.