Dalili i Dženanu iz Sarajeva se pokvario auto, usred noći, u Beogradu. Evo šta je poslije toga bilo… (FOTO, VIDEO)

Uncategorized

 

 

Nakon regionalnog skupa mladih, koji je održan 31. 10. 2020. godine u Beogradu, među prisutnim su bili Dalila i Dženan iz Sarajeva, u našoj viber grupi poznatiji kao Lila i Dženo.

Naša viber grupa (koja se zove “Familija”) je sada već uveliko poznata u regionu, koja se bavi isključivo povezivanjem i okupljanjem mladih s Balkana koji nemaju predrasude i mržnju prema drugim etničkim pripadnostima, naročito ne prema narodima bivše SFR Jugoslavije.

 

 

Dalili i Dženanu se, prilikom povratka kući, desila jedna mala neprijatnost a to je manja šteta na autu koja se igrom slučaja zadesila nakon što su s autom udarili u ivičnjak i bila im je neophodna pomoć. E tu na scenu stupa familija…

“Čovjek je sklon da pripada nečemu, nekome ili da je dio nečega. Jednostavno je to u prirodi
čovjeka. A onda ta pripadnost nečemu ili nekoj zajednici, jedino može opstati zajedništvom,
razumijevanjem svih pripadnika zajednice, slušanjem i pokušavanjem da se shvati stanje
ovog drugog ne stremeći samo za ostvarivanje vlastite koristi, nego nastojati biti na usluzi ili
pomoći kome je ista potrebna. Kada se na ovakava način postave stvari, na prvi pogled se
dobije utopijska slika da je to previše izidealizirano, da takva zajednica ne postoji, i da je ista,
ali rijetko, moguća samo u rodbinskim krugovima. Međutim, postoji i ovakvo nešto na
ovome našem svijetu, na ovome našem brdovitom Balkanu. Postoji FAMILIJA. Sve je krenulo
virtuelnim poznanstvima, upoznavanjima, a onda je preraslo i u organizovanje prvih
druženja, okupljanja i sl. Familiju čini raja, ekipa, društvo (nazovimo to kako god) sa područja
Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Slovenije. To je društvo bez predrasuda,
društvo sa mahanama, jer bez mahana nema ni izgradnje kvalitetne ličnosti, društvo bez
bojazni da kaže da čovjek može biti samo čovek ili nečovjek, da ne postoji Drugačiji u onom
Drugom, da različitost imena, vjera i nacija nisu prepreka nego bogatstvo. Takvo društvo
postoji u Familiji. To društvo, Familja, organizovala je nekoliko zajedničkih okupljanja, od
Bijeljine, Novog Sada pa do Beograda. Upravo, zadnje okupljanje bilo je u Beogradu
31.10.2020. godine, gdje smo toliko bili nestrpljivi da napravimo još jedno okupljanje da smo
danima pratili situaciju oko mjera/novih mjera povodom pandemije COVID – 19, i na našu
sreću, oni koji o tome odlučuju, nisu poduzeli neke nove mjere, kao što je zatvaranje granica
i sl. Okupljanje u Beogradu je proteklo onako kako može da protekne okupljanje Familije koja
se voli bez presedana: uz salve smijeha, dobrih priča, razmjeni iskustava, spoznajom još
mnogih stvari jednih o drugima koje nismo znali. Naravno, svakom okupljanju dođe i kraj.
Rastali smo se uz zagrljaje i želje da se opet što prije okupimo. Jedna od osoba koja je bila na
okupljanju sam i ja, Dženan (TitoTarantula) Mašetić i moja draga sugrađanka Dalila Bašić (u
Familiji poznata kao Lila Daredevil). Pri povratku za Sarajevo, dok smo još vozili se
Beogradom, gdje smo htjeli da se vidimo nakratk sa jednim članom Familije, koji zbog posla
nije mogao stići na okupljanje, Lila i ja, imali smo malu nezgodu, gdje smo udaril u ivičnjak na
tramvajskim šinama i pukao je karter gdje je ulje automatski iscurilo, i vozilo više nije moglo
da se kreće. Tada na djelo stupa Familija. Naravno, odmah smo kontaktirali pojedine članove
Familije koji žive u Beogradu da nam pomognu da nađemo automehaničara. Prvi koji je
došao bio je Đorđe, sa kojim smo trebali da se i nađemo, i odmah se uhvatio posla i
obezbjedio nam prebacivanje auta do automehaničara u Zemun. Dok smo čekali vučnu
službu, još jedan član Familije nam se prirdružio, došao maksuz (što mi u Bosni kažemo) i
odmah je ponudio pomoć ukoliko nam bude trebalo noćenje ili novac. To je čovek kojeg smo
od milja u Familiji prozvali Tetak, a zove se Leonid. U takvim situacijama sikiracija je najmanje
što je potrebno i nastojali smo da budemo vedrog i veselog duha i naravno, pošto je ovo
vrijeme gdje se sve zabilježi fotografijom, zablježili smo i naše stanje, tačnije auto u
mehaničarskoj radnji i sa tom situacijom Familija je odmah bila upoznata. Odmah su nam se
svi počeli javljati i nuditi svoju pomoć. Magdalena, također djevojka iz Beograda je rekla da je
na raspolaganju za sve što bude trebalo. Marijana je bila odsutna sa okupljanja zbog

zdravstvenih problema, ali je odmah poslala svog sina da nam donese nešto za jesti i piti.
Popravka vozila je trajala od 20:30 do 23:30, i svo vrijeme je s nama bio Đorđe. Čak nam
nije dao ni da platimo popravku vozila. Naravno, svi ostali članovi Familije koji žive daleko od
Beograda redovno su nas kontakturali i raspitivali se da li je sve ok, da li nam nešto još treba i
sl. Za Sarajevo smo krenuli oko ponoći. Ta vožnja od nekih 5 sati do Sarajeva je protekla u
osjećanju da utopija može da bude realnost, da Familija može da bude La Familia, da je samo
potrebno biti čovjek, da druge ljude/osobe treba posmatrati samo kroz prizmu ljudskosti i da
ne treba nikada, nikoga gledati na osnovu vjere, boje kože, nacije…
FAMILIJA je nešto što je realno, što je tu, što je među nama, samo to trebamo pronaći…”

Autor teksta: Dženan Mašetić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.