OPASNE NAMJERE VOŽDA IZ LAKTAŠA: Dodikov cjelokupni politički angažman usmjeren je ka razbijanju države Bosne i Hercegovine i ujedinjenju sa Srbijom

Uncategorized

“Važno je imati u vidu da je historičar Raković, koji je taj termin lansirao, dopisni član Srpske akademija nauka i umjetnosti pod čijim okriljem su nastala dva Memoranduma koja imaju istu ideološku matricu kao i srpski svijet”, upozorila je profesorica Bećirević.

Edina Bećirević, profesorica Fakulteta za sigurnosne studije u Sarajevu govorila je za Radio Slobodna Evropa o tome koliko koncept srpskog svijeta, koji zagovara zvanični Beograd, ugrožava odnose u regionu Zapadnog Balkana.

-Ideja o stvaranju srpskog svijeta zvuči kao nova kovanica, ali ona je očigledno nastala po uzoru na ruski svijet. Međutim, važno je imati u vidu da je historičar Raković, koji je taj termin lansirao, dopisni član Srpske akademija nauka i umjetnosti pod čijim okriljem su nastala dva Memoranduma koja imaju istu ideološku matricu kao i srpski svijet. Onaj prvi, koji je nastao 1986, poslužio je – to je već opće mjesto – kao ideološka osnova za agresivne ratove koje su devedesetih godina Srbija i JNA vodile u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Taj Memorandum je ponudio ideološku platformu za stvaranje homogene srpske države, a to je u stvari ideja o srpskom svijetu. Da je ta ideja vrlo žilava pokazuje i drugi SANU Memorandum. koji je objavila sarajevska Slobodna Bosna 2013. godine. On nikada nije zvanično priznat, ali ni ubjedljivo demantiran.

A bilo ga je jako teško demantirati jer empirijska analiza ponašanja Milorada Dodika pokazuje da je njegov politički program destrukcije države Bosne i Hercegovine baziran na instrukcijama iz tog drugog Memoranduma. Tačno je ono što je Senad Avdić 2020. napisao u Slobodnoj Bosni da Bosna i Hercegovina zapravo živi taj Memorandum čija je ideja da Srbija treba u miru da povrati sve ono što je izgubila u ratu. Neke od instrukcija Memoranduma II su da Srbija i Republika Srpska treba da se okrenu ka Rusiji, da se na svaki mogući način obesmisli funkcioniranje državnih institucija i da se u međunarodnoj komunikaciji Bosna i Hercegovina tretira kao nefunkcionalna i neprirodna država. Milorad Dodik se apsolutno pridržava svih tih uputstava.

Jedno od njih je da se izbjegava upotreba termina Bošnjak i da se uvijek govori o muslimanima jer se na taj način Bošnjaci definiraju kao religijska grupa, a ne kao narod. Ono što je posebno zabrinjavajuće je preporuka da se u Republici Srpskoj formiraju paralelne institucije što smo mogli vidjeti decembra prošle i januara ove godine kada je Dodik najavio i pokrenuo procedure za povlačenje nadležnosti sa nivoa države Bosne i Hercegovine. Time je praktično pokrenuo projekt koji zapravo vodi otcjepljenju Republike Srpske i njenom pripajanju Srbiji.

Jasno je da je Bosna i Hercegovina kao država već godinama pod atakom stvaranja srpskog svijeta, pa ono što je sredinom jula 2020. najavljeno tekstom istoričara Aleksandra Rakovića u Politici nije nova ideološka matrica. Naravno da je Aleksandar Vulin vrlo entuzijastično prihvatio promociju te ideje što govori o tome da Srbija nikad nije odustala od toga da Bosnu i Hercegovinu tretira kao ratni plijen. Čujem neke interpretacije da postoje dva koncepta srpskog svijeta. Jedan je navodno Vulinov koji u tome vidi državno povezivanje, a drugi je Vučićev koji je samo za kulturno povezivanje. Ali ko je spreman da povjeruje u to da ministar unutrašnjih poslova o srpskom svijetu ima jedan koncept, a predsjednik države drugi.

Milorad Dodik već duže vremena traži da se Srbi, koji žive u Bosni i Hercegovini, ne nazivaju bosanskim Srbima. On stalno naglašava – mi nismo nikakvi bosanski Srbi, mi smo Srbi. U tome ga podržava i Vučić koji kaže da ne postoje ni bosanski, ni hrvatski Srbi nego da je sve to jedan narod. Zašto im toliko smetaju ti pridjevi? Odvajkada su Srbi, koji žive u Bosni i Hercegovini, označavani kao bosanski Srbi, a Srbi koji žive u Hrvatskoj kao hrvatski Srbi, a sad im odjednom to smeta.

-To nije slučajno. To je zapravo u skladu sa strategijom očuvanja i jačanja odnosa matične države i Srba u regionu. Inače, Dodikov cjelokupni politički angažman usmjeren je ka razbijanju države Bosne i Hercegovine i ujedinjenju sa Srbijom, na homogenizaciji Srba. U njegovom diskursu, a i onih koji slijede njegov politički program, sve što je bosansko upereno je protiv srpskog identiteta. Ali mnogo je vrijednih izvora o multikulturnom duhu Bosne i Hercegovine.

Meni lično su najznačajniji oni kod kojih prepoznam – ne samo duboko razumijevanje njene povijesti – nego i specifičnu emociju. Jedan od tih autora je i pokojni profesor Ivo Banac koji je o Bosni i Hercegovini pisao s uvažavanjem njenog multikulturnog duha. On je priznavao da su Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini na različite načine povezani sa Srbijom i Hrvatskom, ali je takođe tvrdio i da su bosanski Srbi i bosanski Hrvati izrazito bosanski. I time je branio legitimitet postojanja Bosne i Hercegovine. Ali i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je porijeklom bosanski Srbin.

Prije neki dan u medijima je objavljeno da obnavlja porodičnu kuću u Bugojnu, a vidim da i predizbornu kampanju vodi i na teritoriji Bosne i Hercegovine – u Zenici, Bugojnu, Sarajevu. Vučićev PR tim nas bombarduje njegovim plakatima na LED ekranima. Možda je to zapravo Vučićev način da nam podsvjesno kaže da je i on zapravo bosanski Srbin, kazala je profesorica Bećirević, te dodala:

-Srbija je već godinama glavni faktor destabilizacije regiona. Ono što vidimo na režimskim medijima u Srbiji od početka agresije na Ukrajinu je apsolutno šokantno. Nakon svega što smo doživjeli od Srbije ne bi trebalo da se iznenadimo, ali ipak se iznenađujemo. U tim medijima je dominirajući narativ o tvrđavi Rusiji koja hrani očekivanja i nade za ostvarivanje srpskog svijeta. Govori se o navodnom hibridnom ratu koji se vodi protiv Srbije, a susjedi se optužuju destabilizuju region. I kad u tom kontekstu pročitate naslov da je Ukrajina napala Rusiju, onda susjedi Srbije mogu svašta da očekuju.

Nažalost, Evropa i Zapad nisu prema regiji usvojili politiku koja traži suočavanje s prošlošću i reforme koje bi podržale građanske vrijednosti i suprotstavile se agresivnom nacionalizmu. Umjesto toga pristup Evropske unije bio je izbjegavanje teških problema širenjem konteksta, Evropski centri moći su se nadali da će EU integracije ublažiti srpski nacionalizam. Ali srpski čelnici su integraciju vidjeli kao priliku da u miru osvoje ono što nisu uspjeli osvojiti u ratu.

Drugim riječima, pozivanje Srbije u proces integracije u Evropsku uniju uz ignoriranje opasnosti nacionalizma nije funkcioniralo. To vidimo i na primjeru promocije srpskog svijeta. Ratni pripadnici režima nikad se nisu pokajali zbog uloge Srbije i njihovog ličnog učešća u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Mislim, međutim, da je tome došao kraj. Vjerujem da će Evropa i SAD vrlo brzo prestati tolerisati narativ o srpskom svijetu i slavljenje ratnih zločinaca i da ćemo poslije izbora u Srbiji imati potpuno drugačije stavove zapadnih saveznika prema Srbiji zbog toga što je ruska agresija na Ukrajinu u potpunosti razotkrila opasnost od radikalnih nacionalističkih i hegemonističkih politika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.